• Shortcuts : 'n' next unread feed - 'p' previous unread feed • Styles : 1 2

» Publishers, Monetize your RSS feeds with FeedShow:  More infos  (Show/Hide Ads)


Date: Monday, 19 Mar 2007 09:15
1. Glas Kristov govori:”Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
2. “Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta.”
3. “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
4. “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu.”
5. “Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.”
_______________
1. Mt 11,28; 2. Iv 6,51; 3. Mt 26,26; Lk 22,19; 1 Kor 11,24; 4. Iv 6,56; 5. Iv 6,63.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:14
1. To su tvoje riječi, Kriste, vječna Istino, iako nisu izrečene u isto vrijeme niti zapisane na istome mjestu.
2. A budući da su tvoje, primiti mi ih je sa zahvlnošću i povjerenjem.
3. Tvoje su i ti si ih iznio, a i moje su, jer si izrekao za moje spasenje.
4. Rado ih primam iz tvojih usta da bi se dublje usadile u moje srce.
5. Riječi tolike blagosti, pune slatkoće i ljubavi bodre me; ali me plaše vlastiti prijestupi, a nečista savjest odvraća od primanja tolikoga otajstva.
6. Milina me tvojih riječi vabi, a mnoštvo mojih mana zaustavlja.
7. Nalažeš da ti pristupam s povjerenjem želim li imati dijela s tobom i da primam hranu besmrtnosti želim li steći vječni život i slavu.
8. “Dođite”, veliš “k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
9. O slatke li i prijateljske riječi u uhu grešnika, kojom ti, Gospodine Bože moj, potrebna i siromašna pozivaš na pričest svojega presvetoga tijela.
10. A tko sam ja, Gospodine, da se usuđujem prići k tebi?
11. “Ta ni nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti”, a ti kažeš “dođite k meni svi”.
12. Što znači ta preljubazna blagonaklonost i tako prijateljski poziv?
13. Kako ću se odvažiti doći kad u sebi ne nalazim traga nikakvu dobru, koje bi me preporučilo?
14. Kako ću te uvesti u svoj dom, kad sam tako često vrijeđao tvoje preblago lice?
15. Anđeli i arkanđeli drhte iz poštovanja, sveci i pravednici od straha, a ti meni govoriš:”Dođite k meni svi!”
16. Kad to ne bi bila tvoja riječ, tko bi joj povjerovao? I da to ti ne zapovijedaš, tko bi se usudio pristupiti?
17. Eno, pravednik Noa! Stotinu je godina uložio u gradnju lađe, da bi se s nekolicinom spasio. Kako bih se ja u sat vremena mogao pripraviti da dostojno primim Graditelja svijeta?
18. Mojsije, tvoj veliki sluga i posebni prijatelj, načinio je kovčeg od neraspadljiva drva pa ga obložio najčistijim zlatom da bi u njega pohranio ploče Zakona; a da se ja, raspadljivi stvor, usudim tako olako primati tebe, Začetnika Zakona i Darivatelja života?
19. Salomon, najmudriji izraelski kralj, sedam je godina gradio veličanstveni hram na slavu tvojega Imena i osam dana proslavljao negovu posvetu; prinio je tisuću žrtava pomirnica i uza zvuk roga i klicanje svečano postavio Kovčeg Saveza na pripravljeno mjesto; a kako ću te ja, najnesretniji i najsiromašniji od ljudi, uvesti u svoj dom, kad jedva pola sata mogu provesti u pobožnosti, i kamo sreće kad bih bar jednom dostojno proveo tih pola sata!
20. O, Bože moj, koliko li su se oni trudili da ti ugode!
21. Ah, kako je neznatno ono što ja činim! Kako malo vremena upotrijebim da se pripravim na pričest!
22. Malokad sam potpuno sabran, vrlo rijetko bez bar malo rastresenosti.
23. A, dakako, u spasonosnoj nazočnosti tvojeg božanstva, ne bi mi smjela doći na um nikakva nedolična misao, niti me zaokupljati ikoji stvor, jer se spremam ugostiti ne anđela nego Gospodara anđelâ.
24. A ipak je velika razlika između Kovčega Saveza Gospodnjeg s njegovim sadržajem i tvojeg prečistog Tijela s njegovim neizrecivim krepostima; između onih zakonskih žrtava, koje su predoznačavale ono što ima doći i prave žrtve tvojega Tijela, koja je upotpunjenje svih starih žrtava.
25. Kako to da se više ne ražarim uz tvoju časnu prisutnost?
26. Zašto se onda s većom pomnjom ne spremam na primanje tvojih svetinja, kad su oni stari sveti patrijarsi, pa i kraljevi i knezovi s cjelokupnim narodom pokazivali toliku pobožnost u božanskom štovanju?
27. Vrlo pobožni “David igrao je iz sve snage” pred Božjim Kovčegom, sjećajući se dobročinstava, nekoć iskazanih ocima.
28. Načinio je različita glazbala, objavio psalme i odredio da se radosno pjevaju, a i sam je nadahnut milošću Duha Svetoga, često udarao u citru; učio je izraelski narod svim srcem hvaliti Boga i posebne dane skladnim glasom blagoslivljati i slaviti.
29. Ako su se već tada toliko isticali u pobožnosti i obnavljanju sjećanja na božansku slavu pred Kovčegom Saveza, koliko tek sada moramo imati i ja i sav kršćanski puk poštovanja i pobožnosti pred sakramentom, primajući preslavno Tijelo Kristovo?
30. Mnogi trče na različita mjesta pohoditi svetačke moći, i dive se kad slušaju o njihovim djelima; razgledaju sjajne crkve i ljube njihove svete kosti umotane u svilu i zlato; a evo, ovdje si ti, preda mnom na oltaru, Bože moj, Svetac nad svecima, Stvoritelj ljudi i Gospodar anđelâ.
31. Ljudi to često razgledaju iz puste znatiželje da bi vidjeli neviđeno, a vrate se s jedva kakvim plodom popravka, osobito ako je takvo optrčavanje lakoumno, bez prave skrušenosti.
32. A ovdje u Oltarskom sakramentu, sav si prisutan, Bože moj i Čovječe, Isuse Kriste, ovdje se, kad god te dostojno i pobožno primimo, stječe i obilni plod vječnoga spasenja.
33. Ali k tomu nas ne vodi nikakva lakoumnost, kamoli znatiželja ili putenost, već čvrst vjera, pobožna nada i iskrena ljubav.
34. O nevidljivi Stvoritelju svijeta, Bože, kako divno postupaš s nama! Kako blago i ljubazno upravljaš svojim izabranima, dajući im u sakramentu sama sebe za hranu.
35. To, zaista, nadilazi svaki pojam, to osobito privlači srca pobožnika i ražaruje čežnju.
36. Tvoji pravi vjernici, koji nastoje popraviti sav svoj život, često iz ovoga presvetog sakramenta dobivaju veliku milost pobožnosti i ljubav prema kreposti.
37. O čudesna i skrovita milosti sakramenta, za koju znaju samo vjernici Kristovi; nevjernici i sluge grijeha nisu je kadri iskusiti!
38. Taj sakramenat daje duhovnu milost, duši obnavlja izgubljenu snagu i vraća grijehom nagrđenu ljepotu.
39. Kadšto je ta milost tolika da se od obilja udijeljene pobožnosti osjeća krepkijim ne samo duh, nego i slabo tijelo.
40. Ipak nam je oplakati i izrazito žaliti svoju mlitavost i nemarnost što u sebi nemamo više želje za primanje Krista jer u njemu je sva nada i zasluga onih koji se žele spasiti.
41. On je, naime, naše posvećenje i otkupljenje; on je utjeha putnicima i užitak svecima.
42. Zato se valja izrazito žaliti što mnogi tako malo mare za ovo spsonosno otajstvo koje je nebu veselje i cijelome svijetu zaštita.
43. O slijepo li si i tvrdo ljudsko srce! Neizrecivi dar tako malo cijeniš, a, primajući ga iz dana u dan, padaš u ravnodušnost.
44. Kad bi se, naime, ovaj presveti sakramenat slavio samo na jednom mjestu i kad bi ga posvećivao samo jedan svećenik na svijetu, što misliš kolika bi želja ljude vukla na to mjesto i za tim Božjim svećenikom, da vide kako se slave božanska otajstva?
45. A sada su mnogi postali svećenici i Krist se prikazuje na mnogim mjestima. Na taj se način milost i ljubav Božja prema čovjeku pokazuje toliko veća, koliko je sveta pričest po cijelom svijetu raširenija.
46. Hvala ti, dobri Isuse, vječni Pastiru, koji si se nas siromahe i prognanike udostojao okrijepiti dragocjenim Tijelom i Krvlju svojom te nas na primanje ovih otajstava pozvati i riječju iz vlastitih usta, govoreći:”Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
__________________
7. Usp. Iv 13,8; 8. Mt 11,28; 11. 1 Kr 8,27; 14. Pj 3,4; 17. Post 6,9; usp. 7,7; 1 Pt 3,20; 18. Sir 45,1; Izl 25,10.11.16; 19. 1 Kr 5,9-11; 27. 2 Sam 6,14; 28. Usp. 2 Ljet 20,21; 23,13; 36. 1 Tim 2,5; 41. Usp. 1 Kor 1,30; 45. Usp. Heb 7,23; Mal 1,11; 46. Mt 11,28.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:13
1. Uzdajući se, Gospodine, u tvoju dobrotu i veliko milosrđe, pristupam k tebi kao bolesnik k Spasitelju, kao gladan i žedan k Izvoru života, kao siromah Nebeskom Kralju, sluga Gospodaru, stvor Stvoritelju, kao rastuženi k svojumu blagom Tješitelju.
2. Ta otkuda mi da ti dolaziš k meni?
3. Tko sam ja da mi daješ sama sebe?
4. Kako da se grešnik usudi pojaviti pred tobom i kako da ti smatraš vrijednim doći grešniku?
5. Ti poznaješ svojega slugu i znaš da nema u sebi naikakva dobra radi kojega bi mu to priuštio.
6. Ispovijedam stoga svoju bijedu, priznajem tvoju dobrotu, hvalim blagost i zahvaljujem za tvoju preveliku ljubav.
7. Činiš to od svoje volje, a ne zbog mojih zasluga, da bolje upoznam tvoju dobrotu, da se obilnije ispunim tvojom ljubavlju, da mi na osobit način preporučiš poniznost.
8. A budući da se to tebi sviđa i odredio si da bude tako, tvoja se dobrohotnost sviđa i meni; samo da se moja opakost ne bi usprotivila!
9. O, preslatki i predobrostivi Isuse, koliko li ti, uz vječnu hvalu, dugujemo poštovanja i zahvalnosti za primanje tvojega svetog Tijela, čije dostojanstvo nijedan čovjek ne može dostatno cijeniti.
10. A o čemu ću razmišljati kod ove pričesti, pristupajući svojem Gospodinu, kojeg nisam kadar dostojno štovati, a ipak ga želim pobožno primiti?
11. Što mi je smisliti bolje i spasonosnije nego da se pred tobom do kraja ponižavam, a uzvisujem tvoju neizmjernu dobrotu prema meni?
12. Hvalim te, Bože moj, i slavim u vijeke.
13. Sebe prezirem i tebi se u dubini svoje bijede podlažem.
14. Ti si Svetac nad svecima, a ja hrpa grijeha. I ti se priklanjaš meni koji nisam dostojan k tebi podići oči.
15. Gle, ti dolaziš k meni, želiš biti sa mnom, zoveš me na svoju gozbu.
16. Nakanio si mi dati nebesku hranu i anđeoski kruh za jelo: doista, ne nešto drugo, nego sama sebe, “kruh živi koji je s neba sišao” i “daje život svijetu”.
17. Eto, otkuda dolazi ljubav i u čemu odsijeva blagonaklonost! – Koliku ti zahvalnost i hvalu dugujemo za to!
18. O, kako je spasonosan i koristan tvoj naum koji si to ustanovio! Kako je draga i ugodna gozba, u kojoj sama sebe daješ za hranu!
19. O, kako je divno tvoje djelo, Gospodine, kako moćna tvoja snaga, kako neizreciva tvoja istina!
20. Rekao si, i sve je postalo; dogodilo se upravo to što si zapovijedio.
21. Čudesna je i vjerodostojna zbilja, koja nadilazi svako ljudsko poimanje, da si ti, Gospodine Bože moj, pravi Bog i čovjek, sadržan u neuglednim prilikama kruha i vina i da te pričesnik blaguje, a ipak ne potroši.
22. Ti, Gospodaru svemira, komu nitko ne nedostaje, želiš po ovom sakramentu boraviti u nama. Sačuvaj neokaljanim moje srce i moje tijelo, da tvoja otajstva – koja si odredio i ustanovio u prvome redu na svoju čast i trajni spomen – mogu radosnom i čistom savješću što češće slaviti i primati – na svoje vječno spasenje.
23. Veseli se, dušo moja, i zahvaljuj Bogu na tako plemenitu daru i jedinstvenoj utjehi, koju ti je ostavio u ovoj suznoj dolini.
24. Jer koliko god puta slaviš ovo otajstvo i primiš Tijelo Kristovo, toliko se puta uključuješ u djelo svojega otkupljenja i postaješ dionikom svih Kristovih zasluga.
25. Kristova se ljubav nikada ne umanjuje i veličina se njegova smilovanja nikada ne iscrpljuje.
26. Stoga se na nju moraš uvijek iznovice pripravljati duhovnom obnovom i pomno razmatrati veliko otajstvo spasenja.
27. Kad slaviš misu ili joj prisustvuješ, mora to za te biti tako veliko, novo i drago, kao da je upravo toga dana Krist prvi put, sišavši u krilo Djevice, postao čovjekom, ili, viseći na križu, trpio i umirao za spasenje ljudi.
____________________
1. Usp. Ps 36,10; Iv 7,37; 2. Usp. Lk 1,43; 6. Ef 2,4; 16. Usp. Ps 78,25; Iv 6,33.51; 20. Usp. Ps 148,5; 22. Usp. 2 Mak 14,35; 25. Usp. 1 Iv 2,2.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:12
1. Da, dolazim k tebi, Gospodine, da uživam u tvojem daru i da se radujem na tvojoj gozbi što si je, “u dobroti, spremio siromahu, Bože”.
2. Gle, u tebi je sve što mogu i moram željeti. Ti si moje spasenje i otkupljenje, nada i snaga, čast i slava.
3. Zato “razveseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem”.
4. Želim te sada pobožno i s poštovanjem primiti, spreman sam te uvesti u svoj dom, da uz Zakeja, i ja budem dostojan tvojega blagoslova i pribrojen sinovima Abrahamovim.
5. Duša moja i tijelo moje čeznu za tobom, srce moje želi se sjediniti s tobom.
6. Predaj mi se i dovoljno je.
7. Jer bez tebe nikakva utjeha ne tješi.
8. Bez tebe ne mogu biti i bez tvojega pohoda ne mogu živjeti.
9. Zato mi je k tebi često dolaziti i primati te kao lijek svojega spasenja da – ostanem li bez nebeske hrane – ne smalakšem na putu.
10. Ovako si, premilosrdni Isuse, propovijedajući puku i liječeći različite bolesti jednoć rekao:”Neću ih otpraviti gladne da ne klonu putem.”
11. Učini, dakle, sa mnom tako jer ti si u sakramntu ostao – vjernicima za utjehu.
12. Ti si, naime, duši slatka okrepa i tko te dostojno blaguje, bit će dionik i baštinik vječne slave.
13. Upravo je meni, koji tako često posrćem i griješim, tako brzo omlitavim i klonem, potrebno obnavljati se, čistiti i poticati mnogim molitvama, ispovijedima i primanjem tvojega svetog Tijela, da ne bih možda, uzdržavajući se duže od pričesti, napustio i sveti način života.
14. “Ta čovječje su misli opake od njegovog početka” i, ako ne priteče u pomoć božanski lijek, pada on u još veće opačine.
15. Dakle, sveta pričest odvraća od zla i jača u dobru.
16. Pa ako sam sada tako često nemaran i mlak kad se pričešćujem ili slavim misu, što bi tek bilo kad ne bih uzimao lijek i kad ne bih tražio tako važnu pomoć?
17. Iako se svaki dan ne osjećam spremnim i dovoljno pripravnim za slavljenje, ipak ću nastojati u prikladno vrijeme primiti božanska otajstva i postati dionikom tolike milosti.
18. Jer vjernoj duši, dokle god putuje daleko od tebe, u smrtnome tijelu, ovo je jedina utjeha – da često pomišlja na Boga i pobožnim srcem prima svoga Ljubljenoga.
19. O divne li blagonaklonosti tvoje dobrote! Ti, Gospodin Bog, Stvoritelj i Životvorac svih duhova, dostojiš se doći siromašnoj duši i svim svojim božanstvom i čovještvom utažiti njezinu glad!
20. O sretna li duha i blažene duše, koja tebe, Gospodina Boga svojega, zaslužuje primiti i, primajući te, ispuniti se duhovnom radošću!
21. Kako li velikog Gospodara prima, kako dragog Gosta ugošćuje, kako ugodnog Pratioca prihvaća, kako vjernog Prijatelja dočekuje, kako krasnog i plemenitog Zaručnika grli, kojega joj je ljubiti više od svih koje ljubi i ponad svega što želi!
22. Preslatki moj Ljubljeni, neka pred tvojim licem zanijeme nebo i zemlja i sav njihov ures. Ono što imaju od slave i krasote, dar je tvoje milosti i nikada neće dostići časti tvojega imena, čijoj “mudrosti nema mjere”.
_________________
1. Usp. Ps 67,11; 3. Ps 86,4; 4. Lk 19.9; 5. Usp. Iz 26,9; 10. Mt 9,35; 15,32; 14. Post 8,21; 18. Usp. 2 Kor 5,6; 22. Hab 2,20; Post 2,1; Ps 147,5.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:11
1. Gospodine, Bože moj, preteci slugu svojega “blagoslovom sretnim” da zavrijedim dostojno i pobožno pristupiti tvomu uzvišenom sakramentu.
2. Potakni srce moje k sebi i izbavi me od moje mlitavosti.
3. “Pohodi me spasenjem svojim” da duhom okusim tvoju milinu koja se u ovom sakramentu skriva obilno kao u izvoru.
4. Prosvijetli i moje oči, da proniknu u toliko otajstvo i ojačaj me nepokolebivom vjerom da vjerujem u nj.
5. To je tvoje djelo, a ne moć ljudska; tvoja sveta ustanova, a ne ljudski izum.
6. Nema, naime, toga koji bi po sebi bio prikladan shvatiti i razumijeti ono što nadilazi i anđeosku oštroumnost.
7. A gdje ću onda ja, nevrijedni grešnik, prah i pepeo, istraživati i dokučiti tako duboko sveto otajstvo?
8. Gospodine, u priprostosti srce, u dobroj i čvrstoj vjeri i po tvojoj odredbi pristupam k tebi s nadom i poštovanjem. Zaista vjerujem, ti si ovdje u sakramentu nazočan kao Bog i čovjek.
9. Ti, dakle, želiš da te primim i da se s tobom sjedinim u ljubavi.
10. Zato zazivam tvoju blagost i k tomu još usrdno molim posebnu milost da se sav s tobom stopim i uronim u ljubav te više ne hajem ni za kakvu drugu utjehu.
11. Ovaj, naime, najuzvišeniji i najdostojniji sakrament spas je duše i tijela, lijek svakoj duhovnoj slabosti.
12. Ti si već mnoga dobra udijelio, a odsad ih u sakramentu još češće dijeliš svojim miljenicima koji se pobožno pričešćuju; ti, Bože moj, zaštitniče duše moje, obnovitelju slabosti moje i darivatelju svake nutarnje utjehe.
13. Veliku im, naime, utjehu ulijevaš u različitim nevoljama i dižeš ih iz ponora vlastite malodušnosti k nadi u tvoju zaštitu; i nekom ih novom milošću iznutra krijepiš i prosvjetljuješ, te oni koji su sprva bili bojažljivi i prije pričesti osjećali se bez oduševljenja, poslije – okrijepljeni nebeskim jelom i pilom – zapažaju da su se promijenili nabolje.
14. A sa svojim izabranicima tako brižljivo postupaš zato da oni istinski upoznaju i očito iskuse kako sami po sebi ništa nemaju, a što je god dobra i milosti – od tebe primaju.
15. Sami su po sebi, naime, hladni, grubi i nepobožni; a po tebi postaju gorljivi, radosni i pobožni.
16. Ta tko, ponizno pristupajući izvoru slasti, neće odatle ponijeti malo slasti?
17. Ili tko, stojeći uz velik oganj, neće ondje primiti malo topline?
18. A ti si vrelo, uvijek puno i obilno, oganj koji trajno žari i nikada ne dogori.
19. Stoga, ako mi nije dopušteno zahvatiti iz punine izvora i napiti se dokraja, prislonit ću usta svoja na mali otvor toga nebeskog toka da odatle zahvatim bar kapljicu kojom ću ugasiti svoju žeđu, kako ne bih sasvim usahnuo.
20. Pa iako još ne mogu biti pun neba i žara kao što su kerubini i serafini, nastojat ću se ipak truditi u pobožnosti i pripraviti srce, da poniznim primanjem ovoga životvornog sakramenta steknem bar plamičak toga božanskog ognja.
21. A što god meni nedostaje, to ti, dobri Isuse, presveti Spasitelju, u meni dobrostivo i milostivo nadomjesti. Ti si se udostojao sve pozvati k sebi, govoreći:”Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
22. Ja se, doduše, trudim “u znoju lica svoga”, bol mi srce para, grijesi me tište, napasti uznemiruju, mnoge zle strasti sapinju i zaokupljaju, “a nikoga nema da mi pomogne”, nikoga da me oslobodi i spasi, ostim tebe, Gospodine Bože, Spasitelju moj. Tebi predajem sebe i sve svoje. Čuvaj me i dovedi u život vječni.
23. Primi me na hvalu i slavu imena svojega jer meni si pripravio svoje tijelo i krv za hranu i piće.
24. Podaj, Gospodine Bože, spasu moj, da po čestom primanju tvojega otajstva, raste i žar moje pobožnosti.
__________________
1. Usp. Ps 21,4; 3. Ps 106,4; 4. Ps 13,4; 7. Sir 17,31; 8. 1 Ljet 29,17; 12. Ps 54,6; 18. Usp. Heb 12,29; Lev 6,5; 21. Mt 11,28; 22. Usp. Post 3,19; Ps 22,12; 24,5.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:10
1. Kad bi imao čistoću anđeosku i neporočnost svetog Ivana Krstitelja, ne bi bio dostojan primati ovaj sakramenat niti ga dijeliti.
2. Nisu, naime, ljudske zasluge to što čovjek posvećuje i dijeli Kristov sakramenat i hrani se kruhom anđeoskim.
3. Uzvišeno je otajstvo i veliko dostojanstvo svećenikâ kojima je dano ono što anđelima nije dopušteno.
4. Samo, naime, svećenici, u Crkvi zakonito zaređeni, imaju vlast slaviti misu i posvećivati Tijelo Kristovo.
5. Svećenik je upravo Božji službenik koji se služi Božjom riječju, kako je Bog naredio i ustanovio.
6. Međutim, Bog je tu glavni pokretač i nevidljivi izvršitelj. Njegovoj je volji sve podložno i njegovom se nalogu sve pokorava.
7. Stoga u ovome najuzvišenijem sakramentu više moraš vjerovati Bogu svemogućemu, nego vlastitim osjetilima ili kakvu vidljivu znaku.
8. I zato k ovom činu treba pristupati sa strahom i poštovanjem.
9. Pripazi, dakle, i imaj na umu, kakva ti je služba povjerena polaganjem biskupovih ruku.
10. Gle, postao si svećenik i posvećen si za slavljenje otajstva. Gledaj sada vjerno i pobožno, u svoje vrijeme, prinositi žrtvu i sam se pokazati neprijekornim.
11. Nisi olakšao svoje breme, već si vezan čvršćom svezom stege i obavezan na veću i potpuniju svetost.
12. Svećenik mora biti urešen svim krepostima te drugim pružati primjer čestita života.
13. Njemu nije tražiti savjeta od neukih nego od anđela na nebu ili od savršenih ljudi na zemlji.
14. Svećenik, odjeven u svetu odjeću, zastupa Krista, moleći se smjerno i ponizno Bogu za sebe i za sav svoj narod.
15. Sprijeda i straga nosi znak križa Gospodnjega da bi se neprestance sjećao muke Kristove.
16. Sprijeda nosi križ na misnici da bi pažljivo gledao na stope Kristove i revno ih nastojao slijediti.
17. Straga je označen križem da bi neprilike, tko god mu ih nanio, krotko snosio radi Boga.
18. Sprijeda nosi križ da bi žalio vlastite grijehe, a straga da i tuđe samilosno oplakuje, svjestan da je postavljen posrednikom između Boga i grešnika i da ne smije klonuti ni u moljenju ni u prinošenju Žrtve, sve dok ne bude dostojan isprositi milost i milosrđe.
19. Kad svećenik slavi misu – Boga časti, anđele razveseljava, Crkvu gradi, žive potpomaže, mrtvima pokoj pribavlja, a sam postaje dionikom svih dobara.
___________________
2. Ps 78,25; 9. 1 Tim 4,14; 10. Usp. Br 9,13; tob 10,13; 11. Usp. Ev. Benedikt, Regula; 12. Usp. Tit 2,7; 13. Usp. Fil 3,20; 14. Usp. Heb 5,3; 7,27; 16. Usp. 1 Pt 2,21.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:09
1. Gospodine, kad odmjerim tvoje dostojanstvo i svoju ništavnost, sav zadrhtim i u sebi se stidim.
2. Ne pristupim li, bježim od života; priđem li nedostojno, nanosim ti uvredu.
3. Što mi je, dakle, učiniti, Bože, pomoćniče moj i svjetniče moj u nevoljama?
4. Ti me nauči pravome putu, pokaži mi kakvu kratku vježbu, primjerenu svetoj pričesti.
5. Korisno je, naime znati, na koji mi je način pobožno i smjerno pripraviti srce da tvoj sakramenat spasonosno primim ili da tako veliku i božansku Žrtvu, dapače, prinesem.
____________________
3. Iz 50,7.9.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:08
1. K slavljenju, dijeljenju i primanju ovoga sakramenta Božji svećenik mora pristupati s najvećom poniznošću srca i svesrdnim poštovanjem, s velikom vjerom i pobožnom nakanom da proslavi Boga.
2. Brižljivo ispituj svoju savjest i, koliko god si u moći, očisti je i uredi istinskim skrušenjem i poniznom ispovjeđu, tako da nemaš niti budeš svjestan ičega teškoga što bi te uznemirivalo i priječilo ti slobodan pristup.
3. Izrazi negodovanje prema svim svojim grijesima općenito, a svagdanje prijestupe još naposte požali i oplači; i, dopusti li vrijeme, ispovijedi Bogu u tajnosti srca svu bijedu svojih strasti.
4. Uzdiši i žali što si još tako puten i svjetovan, tako neumrtvljenih strasti, tako pun požudnih osjećaja, tako neoprezan u vanjskim osjetilima, tako često upleten u različita maštanja, tako pretjerano sklon vanjštini, tako nemaran za nutrinu, tako lak na smijeh i razuzdanost, tako tvrd na plač i skrušenost, tako hitar na lakoumnost i tjelesne radosti, tako trom na strogost i revnost, tako znatiželjan čuti novosti i gledati posebnosti, tako nemaran prihvatiti ono što je ponizno i obično, tako pohlepan što više imati, tako škrt davati, tako uporan u zadržavanju, tako nesmotren u govorenju, tako nesuspregnut u šućenju, tako raspušten u ponašanju, tako bezobziran u postupanju, tako poglepan za jelom, tako gluh za riječ Božju, tako brz na dokolicu, tako spor na posao, tako budan kad se priča, tako pospan kad je sveto bdijenje, tako spreman odmah završiti, tako nestrpljiv čekati, tako nemaran u časoslovu, tako trom u bogoslužju, tako suh kod pričesti, tako često rastresen, tako rijetko istinski sabran, tako umah razdražljiv, tako neumoljivo zamjerljiv, tako nagao u osuđivanju, tako oštar u prekoravanju, tako objestan u sreći, tako potišten u neprilikama, s tako mnogo stvorenih dobrih odluka, a tako malo ostvarenih…
5. Ispovjedivši i oplakavši ove i druge svoje nedostatke, s bolom i velikom žalošću zbog svoje slabosti, stvori čvrstu odluku da ćeš neprestano popravljati svoj život i napredovati u dobru.
6. Zatim s potpunim predanjem i svojom voljom prikaži – na oltaru svojega srca – sama sebe na čast mojega Imena, kao vječnu žrtvu paljenicu, predajući mi, naime, vjerno svoje tijelo i dušu, da tako zavrijediš dostojno pristupiti prinošenju žrtve Bogu i primanju spasonosnog sakramenta mojega Tijela.
7. Jer nema dostojnijeg prikazanja i veće zadovoljštine za oproštenje grijeha nego čisto i potpuno prikazati Bogu sama sebe, zajedno s prikazanjem Tijela Kristova u misi i pričesti.
8. Učini li čovjek ono što može i istinski se pokaje svaki put kad k meni dođe moliti oproštenje i milost: “Života mi moga” – riječ je Gospodina Boga – “nije mi do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi!”, jer više se neću spominjati grijeha njihovih nego ću im sve oprostiti.
___________________
3. Usp. Ps 32,5; 8. Usp. Ez 33,11; 18,22; Heb 10,17.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:07
1. Kao što sam, raširivši ruke na križu i naga tijela, sama sebe dragovoljno prikazao Bogu Ocu za tvoje grijehe, i to tako da u meni nije ostalo ništa što ne bi prešlo u žrtvu božanskog pomirenja, tako moraš i ti, dragovoljno, što je moguće srdačnije, sa svim svojim silama i osjećajima, prikazati sebe svaki dan u misi kao čistu i svetu žrtvu.
2. Što više tražim od tebe negoli da mi se nastojiš posve predati?
3. Što god daš, osim sebe, ne hajem, jer ne ištem tvojega dara, već tebe.
4. Kao što tebi ne bi dostajalo da imaš sve, osim mene, tako se ni meni neće moći svidjeti, što god dao, ako mi ne prineseš sebe.
5. Prinesi se meni i svega sebe predaj Bogu pa će biti primljena tvoja žrtva.
6. Evo, ja sam za tebe svega sebe predao Ocu; dao sam i sve svoje Tijelo i Krv za hranu, da sav budem tvoj, a ti ostaneš moj.
7. Ako pak ostaneš kod sebe i ne predaš se svojevoljno mojoj volji, nije to potpuno prikazanje niti će među nama biti prava sjedinjenja.
8. Stoga, želiš li postići slobodu i milost, svim tvojim djelima mora prethoditi dragovoljno predanje sama sebe u Božje ruke.
9. I malo je prosvijetljenih i iznutra slobodnih, zato što se ne znaju potpuno odreći samih sebe.
10. Nepromjenjiva je moja riječ:”Koji se ne odreče svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.”
11. Ti, dakle, želiš li biti moj učenik, prinesi mi sama sebe, sa svim svojim željama.
__________________
1. Usp. Iz 53,7; Heb 9, 28; 3. Usp. 2 Kor 12,14; Fil 4,17; 10. Usp. Lk 14,33.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:06
1. Gospodine, “tvoje je sve što je na nebu i na zemlji”.
2. Želim se prikazivati tebi kao dragovoljni prinos i vječno ostati tvoj.
3. Gospodine, u jednostavnosti svojega srca prinostim se danas tebi, za vječnog slugu, kao dar i žrtva svudiljne hvale.
4. Primi me s ovim svetim prinosom svoga dragocjenog Tijela, koje ti danas prikazujem u nazočnosti anđela što te nevidljivo okružuju, da meni i svemu tvome puku bude na spasenje.
5. Gospodine, prinosim ti, na oltaru izmirenja, sve svoje grijehe i prijestupe koje sam počinio pred tobom i svetim anđelima od dana kad sam prvi put mogao sagriješiti pa sve do danas: da ih ti sve spališ i sažežeš ognjem svoje ljubavi, da izbrišeš i sve mrlje mojih grijeha, očistiš moju savjest od svakoga prijestupa te, otpustivši mi potpuno sve i milosrdno me zagrlivši s poljupcem mira, vratiš mi svoju milost koju sam griješeći izgubio.
6. Što mogu učiniti za svoje grijehe, nego ih ponizno ispovjediti i oplakivati te bez prestanka moliti tvoje smilovanje?
7. Zaklinjem te: milostivo me usliši, dok stojim pred tobom, Bože moj.
8. Svi su mi moji grijesi nadasve mrski; ne želim ih nikada više počiniti; već za njih žalim, i žalit ću dokle god živim, spreman činiti pokoru i što veću zadovoljštinu.
9. Oprosti mi, Bože, oprosti mi grijehe moje radi svojega svetog Imena; spasi dušu moju, koju si otkupio svojom dragocjenom Krvlju.
10. Evo, tvojem se milosrđu preporučujem, u tvoje se ruke predajem.
11. Postupaj sa mnom po svojoj dobroti, a ne po mojoj zloći i krivici.
12. Prinosim ti i sva svoja dobra, premda ih je malo i nesavršena su, da ih ti pročistiš i posvetiš pa da ti postanu draga i prihvatljiva i da me neprestano potičeš na bolja te da mene, lijena i nekorisna čovječuljka, dovedeš blaženom i časnom cilju.
13. Prinosim ti i sve želje pobožnika, potrebe mojih roditelja, prijatelja, braće, sestara i svih koji su mi dragi i onih koji su, iz ljubavi prema tebi, meni ili drugima činili dobro: koji su od mene molili i željeli da za njih i za njihove molim ili mislim, bilo da još žive u tijelu bilo da su već mrtvi za ovaj svijet; da svi na sebi oćute kako im je došla pomoć tvoje milosti, moć utjehe, zaštita od pogibelji, oslobođenje od kazni, da, izbavljeni od svih zala, tebi iskažu veliku zahvalnost.
14. Prinosim ti i molitve pomirnice napose za one koji su me u nečemu uvrijedili, ražalostili ili pokudili, ili mi nanijeli kakvu štetu ili pak neugodnost; a i za sve koje sam ja ražalostio, uznemirio, povrijedio i sablaznio riječima ili djelima, svjesno ili nesvjesno; da svima nama zajedno oprostiš naše grijehe i međusobne uvrede.
15. Iščupaj, Gospodine, iz naših srca svaku sumnju, zlovolju, srdžbu i razdor i sve ono što može povrijediti ljubav i umanjiti bratski sklad.
16. Smiluj se, Gospodine, smiluj, onima koji mole tvoje milosrđe; podaj milost potrebnima, daj da živimo tako da postanemo dostojni uživati tvoju milost te zadobijemo život vječni.
_________________
1. Usp. 1 Ljet 29,11; 2. Usp. Pnz 16,10; 3. 1 Ljet 29,19; Tob 8,19; 5. Iz 60,7; 9. Usp. Ps 25,11; 1 Pt 1,18.19; 11. Usp. 1 Mak 13,46; 16. Usp. Ps 123,3.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:05
1. Često treba navraćati k izvoru milosti i božanskog milosrđa, izvoru dobrote i svake čistoće, da se uzmogneš izliječiti od svojih strasti i opačina i da zaslužiš postati jači i budniji protiv svih kušnji i đavolskih zamki.
2. Neprijatelj, znajući kakav se plod i osobita pomoć krije u svetoj pričesti, na sve načine i u svakoj prilici upinje se da, koliko god može, vjerne i pobožne duše od nje odvrati i odbije.
3. Kad se, naime, neki odluče pripraviti za svetu pričest, upravo tada trpe gore sotonine nastraje i podrugivanja.
4. Taj, naime, zloduh – kako piše u knjizi o Jobu – dolazi među djecu Božju da ih uznemiruje svojom uobičajnom zlobom ili ih toliko ustraši i dovede u nedoumicu kako bi umanjio njihovu ljubav ili im nasrtljivošću ugrabio vjeru, te da onda oni ili sasvim napuste pričest ili joj pristupaju mlako.
5. Pa ipak, ne treba se nimalo obazirati na njegova lukavstva i izmišljanja, ma koliko bila ružna i strašna, već sva ta strašila okrenuti na njegovu glavu.
6. Toga bijednika treba prezirati i ismijati, i zbog njegovih nastraja i uznemirivanja koja on potpiruje, ne treba propuštati svetu pričest.
7. Prečesto smeta i pretjerana briga oko pobožnosti i neka tjeskoba kad treba poći na ispovijed.
8. Postupi po savjetu razoritih ljudi i otkloni staršljivost i sitnjičavost jer to priječi Božju milost i upropaštava pobožnost duha.
9. Ne propusti svetu pričest zbog neke male uznemirenosti ili poteškoće, već što prije pođi na ispovijed, a drugima rado oprosti sve uvrede.
10. Ako si ti pak koga uvrijedio, ponizno zamoli oproštenje pa će ti i Bog rado oprostiti.
11. Što koristi dugo odgađanje ispovijedi ili odgoda svete pričesti?
12. Očisti se što prije, hitno ispljuj otrov, požuri uzeti lijek, i osjećat ćeš se bolje nego ako je nadugo odgađaš.
13. Odgodiš li je danas radi ovoga, sutra može naići veća poteškoća: i tako bi se mogao neprestano sustezati od pričesti i postajati sve nesposobniji.
14. Što brže možeš, otresi se sadašnje malaksalosti i tromosti jer ništa ne donosi dugo ostati tjeskoban, dugo uznemiren i zbog svagdašnjih se napasti odvraćati od božanskih otajstava. Još više škodi dugo odgađati pričest. Redovita je posljedića velika mlakost.
15. A, na žalost, neki mlaki i raspušteni rado odgađaju ispovijed pa tako žele odgoditi i svetu pričest, da ne bi bili obvezni više pozornosti posvetiti sebi.
16. O, kako je mala ljubav i slabašna pobožnost onih, koji tako olako propuštaju svetu pričest!
17. Kako je sretan i Bogu drag onaj koji tako živi i svoju savjest čuva u takvoj čistoći da je svakoga dana pripravan za pričest, i bio bi vrlo zadovoljan kad bi mu to bilo dopušteno i kad bi to mogao bez prigovaranja!
18. Uzdrži li se tko katkada iz poniznosti ili ga zapriječi opravdan razlog, vrijedan je hvale zbog strahopoštovanja.
19. No, ako je posrijedi mlakost, tada mora sam sebe poticati i uprijeti se koliko je do njega, a Gospodin će pripomoći njegovoj želji, zbog dobre volje, na koju napose pazi.
20. Kad je pak opravdano zapriječen, ali u sebi trajno podupire dobru volju i pobožnu nakanu da se pričesti, neće tada izgubiti plod sakramenta.
21. Ta svaki se pobožnik može svakodnevno i svaki čas, spasonosno i neometano, duhovno pričestiti Kristom; no ipak u neke dane i u određeno virjeme s dubokim poštovanjem teba primiti Tijelo svojega Otkupitelja na sakramentalni način i više pred očima imati Božju hvalu i čast nego tražiti svoju utjehu.
22. Jer toliko se puta otajstveno pričešćuje i nevidljivo okrepljuje koliko puta iznovice razmatra otajstvo utjelovljenja i muke Kristove i ražaruje se u njegovoj ljubavi.
23. A tko se inače ne sprema, osim uoči blagdana ili samo iz običaja, nerijetko će biti nespreman.
24. Blažen tko se Gospodinu prikazuje kao paljenica, kad god slavi misu ili se pričešćuje.
25. Ne budI pri slavljenju mise prespor ili prebrz, već se drži dobroga općeg načina onih s kojima živiš.
26. Ne smiješ drugima biti težak i dosadan, već se držati zajedničkog puta kako su utanačili pretpostavljeni; nastoj služenjem više koristiti drugima negoli vlastitoj pobožnosti ili sklonosti.
__________________
3. Usp. Ps 78,49; 4. Job 1,6; 2,1; 9. Usp. Kol 3,13; 10. Usp. Mt 5,23-24.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:04
1. O preslatki Gospodine Isuse, kolika je slast za pobožnu dušu s tobom blagovati na tvojoj gozbi. Tu joj se ne nudi drugo jelo za hranu doli ti, jedini njezin ljubimac, za kojim čezne ponad svih želja srca.
2. I za mene bi bila slast, u tvojoj nazočnosti, plakati od duboka ganuća i, poput pobožne Magdalene, suzama kvasiti tvoje noge.
3. Ali gdje je ta pobožnost? Gdje je ta velika bujica svetih suza?
4. Doista, pred tobom i pred tvojim svetim anđelima moje bi srce moralo gorjeti i plakati od radosti.
5. U sakramentu, naime, ti si zaista uza me, premda skriven pod drugim prilikama.
6. Ta gledati te u tvojemu vlastotom i božanskom sjaju – to moje oči ne bi mogle podnijeti, ali ni cijeli svijet ne bi podnio sjaj slave tvojega veličanstva.
7. Time, dakle, što se skrivaš u sakramentu, pomažeš mojoj slabosti.
8. Onoga kojemu se klanjaju anđeli na nebu, ja posjedujem i – klanjam mu se.
9. No, ja za sada još u vjeri, oni pak u obličju i bez vela.
10. Ja moram biti zadovoljan svjetlom prave vjere i hoditi u njoj dok ne svane dan vječne jasnoće i ne uminu sjene prilikâ.
11. “A kad dođe ono savršeno”, prestat će potreba za sakramentima, jer blaženici u nebeskoj slavi ne trebaju sakramentalnog lijeka.
12. Oni se beskrajno raduju u Božjoj nazočnosti, gledajući njegovu slavu licem u lice i, od slike preobraženi u sliku beskrajnoga božanstva, uživaju Božju Riječ koja je postala tijelom, “što bijaše od početka” i “ostaje dovijeka”.
13. Kad se prisjetim tih divota, preko volje mi je i svaka duhovna utjeha, jer dokle god ne budem otvoreno gledao Gospodina svoga u njegovoj slavi, za ništa ću smatrati ono što vidim i čujem na svijetu.
14. Svjedok si mi, Bože, da me nijedna stvar ne može utješiti, nijedan stvor smiriti, osim tebe, Bože moj, koga želim vječno gledati.
15. No to je nemoguće dok sam u ovome smrtnom tijelu. Stoga je potrebno da budem vrlo strpljiv i u svakoj želji tebi podložan.
16. Jer i tvoji sveci, Gospodine, koji se već raduju s tobom u nebeskom kraljevstvu, dok su živjeli, čekali su dolazak tvoje slave u vjeri u velikoj strpljivosti.
17. Ono što su oni vjerovali, i ja vjerujem, čemu su se oni nadali, tomu se i ja nadam, kamo su oni prispjeli, čvrsto se uzdam i ja prispjeti – po tvojoj milosti.
18. Dotada ću pak hoditi u vjeri, ohrabren primjerima svetaca.
19. Imat ću, dakako, i Svete knjige za utjehu i ogledalo životu, a ponad svega tvoje presveto Tijelo kao osobit lijek i pribježište.
20. Osjećam da su mi dvije stvari najpotrebnije u ovome životu. Bez njih bi mi bio nepodnošljiv ovaj bijedni život.
21. Zatočen u tamnici ovoga tijela, priznajem, u dvojemu oskudijevam, naime, u hrani i u svjetlu.
22. Zato si meni iznemoglom za okrepu duše i tijela dao svoje sveto Tijelo, a nozi mojoj postavio svjetiljku svoje riječi.
23. Bez toga dvoga ne bih mogao dobro živjeti.
24. Božja je riječ, naime, svjetlo mojoj duši, a tvoj sakramenat kruh životu.
25. To se može nazvati i dva stola, postavljena sa svake strane u riznici svete Crkve.
26. Jedan je stol – svet oltar i na njemu posvećeni kruh, to jest dragocjeno Tijelo Kristovo.
27. Drugi je – božanski Zakon, i u njemu sveti nauk, koji tumači pravu vjeru i pouzdano vodi sve do iza zastora, gdje je Svetinja nad svetinjama.
28. Hvala ti, Gospodine Isuse, Svjetlo vječne svjetlosti, za stol svetog nauka, koji si nam prostro po svojim slugama prorocima i apostolima i drugim učiteljima.
29. Hvala ti, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, koji si, da bi cijelome svijetu pokazao svoju ljubav, priredio veliku večeru, i na njoj nam pružio kao hranu ne slikovito janje, već svoje presveto Tijelo i Krv, razveseljavajući sve vjernike svetom gozbom i napajajući ih spasonsnim kaležom, u kojemu su sve rajske slasti. Tu se s nama goste i anđeli, ali s još većim užitkom.
30. O, kako je uzvišena i poštovanja dostojna služba svećenikâ kojima je dano Gospodara Slave svetim riječima posvećivati, usnama blagoslivljati, rukama držati, vlastitim ustima uzimati i drugima dijeliti!
31. O, kako moraju biti čiste ruke, kako neoskvrnjena usta, kako sveto tijelo, kako neokaljano srce svećenika u koje toliko puta ulazi Začetnik čistoće!
32. Iz usta svećenika, koji tako često uzima Kristov sakramenat, ne smije izlaziti riječ koja ne bi bila sveta, čestita i blagotvorna.
33. Njegove oči, naviknute gledati Tijelo Kristovo, morale bi biti bezazlene i stidljive.
34. Ruke, naviknute često doticati Stvoritelja neba i zemlje, moraju biti čiste i uzdignute k nebu.
35. Posebno je svećenicima rečeno u Zakonu:”Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!”
36. Pomogla nam, svemogući Bože, tvoja milost, da mi koji smo primili svećeničku službu, uzmognemo tebi služiti dostojno i pobožno u svakoj čistoći i dobre savjesti.
37. Pa ako već ne možemo živjeti u tolikoj nevinosti života kao što bismo morali, daj nam da bar dostojno oplakujemo zla koja smo počinili te tebi ubuduće, u duhu poniznosti s dobrom voljom i nakanom, to revnije služimo.
____________________
2. Usp. Lk 7,38; 4. Usp. Otk 14,10; Tob 11,11; 8. Usp. Heb 1,6; 9. Usp. 2 Kor 5,7; 10. Pj 4,6; 11. 1 Kor 13,10; 12. Usp. 1. Kor 13,12; 2 Kor 3,18; 1 Iv 1,1; 1 Pt 1,25; 14. Rim 1,9; 16. Usp. Heb 6,12; Tit 2,13; 18. Usp. 2 Kor 5,7; 1 Mak 12,9; 22. Ps 119,105; 24. Iv 6,48; 25. Usp. Ez 40,39; 26. 1 Sam 21,5; 27. Heb 6,19; 9,3; 28. Usp. Ef 4,11; 29. Lk 14,16; Ps 116,13; 30. Usp. Ps 29,3; 34. 1 Tim 2,8; 35. Usp. Lev 11,44; 19,2; 36. 1 Tim 1,5.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:03
1. Ja sam ljubitelj čistoće i davalac svake svetosti.
2. Ja tražim čisto srce i ondje je mjesto mojega počinka.
3. Pripravi mi “veliko blagovalište”, prostrto, i kod tebe ću blagovati Pashu sa svojim učenicima.
4. Želiš li da k tebi dođem i stanem kod tebe, ukloni stari kvasac i očisti stan srca svojega.
5. Izbaci sav svijet i sav zveket opačina.
6. Ostani “kao samotan vrabac na krovu” i u gorčini svojega srca razmišljaj o svojim prestupcima.
7. Ta svaki zaljubljenik pripravlja svojoj Ljubavi najbolje i najljepše mjesto, jer se u tome ogleda naklonost onoga koji prima Ljubav.
8. No, znaj, nećeš se dostatno pripraviti vrijednošću svojega truda, pa čak kad bi se tako pripravljao i cijelu godinu i kad ništa drugo ne bi imao na umu.
9. Nego te k svojem stolu pripuštam samo smilovanjem i milošću, kao što bi bogataš pozvao na objed prosjaka i taj ne bi mogao ničime drugim uzvratiti njegova dobročinstva, osim da se ponizi i zahvali mu.
10. Učini što je do tebe, i to pomnjivo – ne iz običaja, ne iz nužde, već sa strahom i poštovanjem – i s ushitom primi Tijelo ljubljenog Gospodina, Boga svojega, koji se udostojao doći k tebi.
11. Ja sam onaj koji te pozvao, ja sam odredio da tako bude, ja ću nadoknaditi ono što ti nedostaje. Dođi i uzmi me!
12. Kad udijelim milost pobožnosti, zahvali Bogu svojemu, ne zato što si dostojan, već stoga što sam ti bio milostiv.
13. Ako je nemaš, nego se, naprotiv, osjećaš suhim, prioni na molitvu, uzdiši, kucaj i ne prestani dok ne zavrijediš primiti mrvicu ili kapljicu spasonosne milosti.
14. Ti mene trebaš, ne ja tebe.
15. Ti ne dolaziš mene posvetiti, nego ja dolazim tebe posvetiti i poboljšati.
16. Ti dolaziš da se od mene posvetiš i sa mnom sjediniš, da novu milost primiš i da se iznovice oduševiš za popravak.
17. Ne zanemari ove milosti, već, neprestance, sa svom pomnjom, pripravljaj svoje srce i uvedi k sebi svoga Ljubljenog.
18. Potrebno je, međutim, da se na pričest ne samo pobožno pripraviš nego da u toj pobožnosti brižljivo ostaneš i nakon primanja sakramenta.
19. I nije manje važna brižljiva zahvala od pobožne priprave.
20. Brižljiva pak zahvala opet je najbolja priprava za stjecanje veće milosti.
21. Ako se, naime, netko odmah previše prepusti vanjskim utjehama, postaje od toga vrlo neprikladan za veće milosti.
22. Čuvaj se brbljavosti, ostani u skrovitosti i uživaj Boga svojega.
23. Imaš onoga koga ti čitav svijet ne može oteti.
24. Ja sam onaj kojemu moraš dati svega sebe; tako da ne živiš više u sebi, nego – bez svake brige – u meni.
___________________
2. Usp. Dj 7,49; 3. Mk 14,14-15; Lk 22,11-12; 4. Usp. 1 Kor 5,7-8; 6. Ps 102,8; Iz 38,15; 9. Usp. Lk 14,13-14; 12. Mt 18,33; 14. Usp. 2 Mak 14,35; 17. 1 Tim 4,14; usp. 1 Sam 7,3; 22. Usp. Iz 10,19; 24. Usp. Gal 2,20.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:02
1. Tko će mi, Gospodine, dati da tebe sama nađem, da ti otvorim cijelo svoje srce, da te uživam po želji duše svoje i da me nitko zato ne prezire; nego da samo ti govoriš meni i ja tebi, kao što ljubitelj običava govoriti ljubljenom i prijatelj objedovati s prijateljem.
2. To molim, to želim, da se sav sjedinim s tobom i srce svoje odvratim od svih stvorenih stvari, a da primanjem svete pričesti i čestim slavljenjem svete mise sve više zavolim ono što je nebesko i vječno.
3. Nego, Gospodine Bože, kad ću se s tobom sav sjediniti i potpuno se utopiti u tebi i sebe posve zaboraviti?
4. Ti budi u meni, a ja u tebi i dopusti da tako zajedno i ostanemo.
5. Zaista, ti si moj Ljubljeni, izabran “među tisućama”, u kojemu moja duša želi boraviti sve dane života svojega.
6. Zaista, ti si moj mirotvorac, u kojemu je najveći mir i pravi spokoj, izvan koga vladaju muka i bol i beskrajna bijeda.
7. Zaista, ti si “Bog skriveni”; s bezbožnicima ne raspravljaš, već riječ izmjenjuješ s poniznima i bezazlenima.
8. O, kako je drag duh tvoj, Gospodine. Da bi djeci posvjedočio svoju ljubav, dosotojiš se krijepiti ih slatkim kruhom što silazi s neba!
9. “Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Bog naš” svim svojim vjernima? Njima se ti, da bi imali svagdašnju utjehu i da im srce uzdigneš k nebu, daješ da te blaguju i uživaju.
10. Koji je to narod tako slavan kao što je puk kršćanski? Ili koje je stvorenje pod nebom tako ljubljeno kao pobožna duša kojoj Bog pristupa da bi je hranio svojim slavnim Tijelom?
11. O neizrecive milosti! O čudesna dostojanstva! O neizmjerne ljubavi na tako osobit način iskazane čovjeku!
12. I, “što da uzvratim Gospodinu” za tu milost, za tako izuzetnu ljubav?
13. Nema ništa drugo što bih mu umjesnije mogao dati nego da Bogu svojemu potpuno predam svoje srce i s njim se najsrdnije združim.
14. Tada će zaklicati sve što je u meni, kad se s Bogom savršeno sjedini duša moja.
15. Tada će mi reći: Ako ti hoćeš biti sa mnom, ja hoću s tobom.
16. A ja ću mu otpovrnuti: Udostoj se, Gospodine, ostati sa mnom, ja želim rado biti s tobom.
_________________
1. Usp. Pj 8,1; Izl 33,11; 5. Usp. Pj 5,10; Iz 42,1; Mt 12,18; 7. Iz 45,15; Izr 3,32; 8. Mudr 12,1; 16, 21; Iv 6,50; 9. Pnz 4,7; 10. Pnz 4,8; 12. Ps 116,12.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:01
1. “O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje.”
2. Kad se sjetim nekih pobožnika, Gospodine, kako pristupaju tvojem sakramentu s velikom pobožnošću i čežnjom, vrlo često u sebi se zastidim i pocrvenim što k tvojem oltaru i svetoj pričesti pristupam tako mlako i hladno, što ostajem tako suh, bez pobožnosti i srdačnosti, što nisam potpuno ražaren pred tobom, Bogom svojim, ni tako snažno zanesen i ganut, kao što su bili mnogi pobožnici, koji se zbog prevelike želje za pričešću i žive ljubavi u srcu nisu mogli uzdržavati od suza, nego su za tobom, živim vrelom, žudili jednako ustima srca i tijela, ne mogavši drukčije ublažiti niti utažiti svoju glad nego da u najvećoj radosti i duhovnoj čežnji prime tvoje Tijelo.
3. Njihova istinski žarka vjera pouzdan je znak tvoje svete prisutnosti.
4. Jer oni zaista prepoznavaju Gospodina svojega “u lomljenju kruha”; njihovo srce tako živo gori zbog Isusa koji s njima hodi.
5. A od mene su često daleko takva čežnja i pobožnost, tako snažna ljubav i žar.
6. Dobri, slatki i blagi Isuse, budi mi milostiv.
7. Dopusti svojemu siromašnom prosjaku bar katkad oćutjeti u svetoj pričesti malo tvoje srdačne ljubavi, da moja vjera još ojača, nada tvojom dobrotom poraste, a ljubav, jednom zbiljski zapaljena, nakon što je okusila nebesku manu, nikada ne ugasne.
8. A tvoje milosrđe može mi udijeliti i tu željenu milost te me duhom žarke ljubavi blago pohoditi u dan tvoje naklonosti.
9. Iako, dakako, ne gorim tolikom čežnjom tvojih odabranih pobožnika, ipak, po tvojoj milosti, osjećam želju za tom njihovom žarkom čežnjom i zato molim i žudim da postanem dionikom svih takvih revnih ljubitelja tvojih, ne bih li se pribrojio i njihovoj svetoj zajednici.
__________________
1. Ps 31,20; 2. Usp. Jer 2,13; 4. Usp. Lk 24,32.35; 6. Lk 18,13; 8. Usp. 2 Kor 9,8; Iz 4,4.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 09:00
1. Milost pobožnosti moraš ustrajno tražiti, željno moliti, strpljivo i pouzdano očekivati, zahvalno primati, ponizno čuvati, revno surađivati s njom, a Bogu prepustiti vrijeme i način pohoda, dok ne dođe.
2. Posebice se moraš poniziti kad ćutiš malo ili nimalo pobožnosti u nutrini; ali ne valja odviše klonuti duhom niti se prekomjerno žalostiti.
3. Bog često u kratkome trenutku daje ono što je dugo kratio.
4. Katkada daje na kraju ono što je spočetka, na našu molitvu, oklijevao dati.
5. Kad bi se milost uvijek brzo davala i po želji umah dobivala, slab čovjek ne bi to mogao izdržati.
6. Zato milost pobožnosti valja iščekivati u dobroj nadi i u poniznoj strpljivosti.
7. Ipak, pripiši sebi i svojim grijesima ako ti ne bude udijeljena, ili čak neopazice oduzeta.
8. Katkada milost priječi ili skriva sitnica; kad bi se to smjelo zvati sitnicom, a ne nadasve velikom stvari, jer sprečava toliko dobro!
9. Međutim, ako to, bilo malo bilo veliko, ukloniš i potpuno svladaš, bit će ti što si molio.
10. Odmah, naime, čim se Bogu svim srcem predaš i ništa ne tražiš po svojoj želji ili volji, nego se sasvim prepustiš njemu, osjetit ćeš se zadovoljnim i smirenim; ta ništa ti neće tako goditi i ugađati kao naklonost Božje volje.
11. Tko god, dakle, svoju težnju bezazlena srca upravi gore k Bogu, i otrese se svake nuredne ljubavi ili sklonosti prema bilo kojoj stvorenoj stvari, bit će najprikladniji da primi milost i dostojan dara pobožnosti.
12. Jer Gospodin izlijeva svoj blagoslov tamo gdje nađe “prazne sudove”.
13. I što se tko savršenije odrekne niskih stvari i što više samoprezirom mrtvi sama sebe, to brže milost pristiže, to obilnije ga napunja, to mu više oslobođeno srce uzdiže.
14. Tada će vidjeti i obilovati i čuditi se i širit srce u njemu jer “ruka Gospodnja je s njime”, a on se sav predao u ruke njegove – dovijeka.
15. “Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek”, koji Boga traži svim srcem svojim i komu se “duša ne predaje ispraznosti”.
16. On će, primajući svetu Euharistiju, steći veliku milost sjedinjenja s Bogom, budući da ništa ne polaže na vlastitu ugodnost i utjehu, već na Božju čast i slavu.
___________________
12. 2 Kr 4,3; 14. Iz 60,5; Lk 1,66; 15. Ps 128,4; 24,4.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 08:59
1. O, preslatki i premili Gospodine – kojega sada želim pobožno primiti – ti znaš moju slaboću i nevolju koju trpim, u kolikim grijesima i manama ležim, kako sam često opterećen, kušan, smeten i okaljan.
2. K tebi dolazim po lijek, od tebe molim utjehu i olakšanje.
3. Govorim sveznajućem, kojemu je očita sva moja nutrina. Samo ti me možeš potpuno utješiti i pomoći.
4. Ti znaš koja su mi dobra najpotrebnija i kako sam oskudan krepostima.
5. Evo, stojim pred tobom siromašan i gol, moleći milost i zazivajući milosrđe.
6. Okrijepi gladna prosjaka, zagrij moju hadnoću ognjem svoje ljubavi, prosvijetli moju sljepoću jasnoćom svoje prisutnosti.
7. Sve zemaljsko preobrazi mi u gorčinu, sve teško i protivno u strpljivost, sve nisko i stvoreno u prezir i zaborav.
8. Uzdigni moje srce k sebi u nebo i ne daj da lutam zemljom.
9. Već od sada ti mi jedini budi sladak dovijeka jer samo ti si moje jelo i pilo, moja ljubav i radost, moja slatkoća i sve moje dobro.
10. O, kad bi me svojom prisutnošću zažario, zapalio i u sebe preobrazio, da postanem s tobom “jedan duh” po milosti nutarnjega sjedinjenja i po rastapanju žarke ljubavi!
11. Ne dopusti da odem od tebe gladan i žedan, nego postupi sa mnom milosrdno, kao što si često običavao divno postupati sa svojim svetima.
12. Zar bi bilo čudno ako bih se po tebi sav pretvorio u oganj i ako bi sve moje u meni nestalo, kad si ti oganj koji vječno gori i nikada ne prestaje, ljubav koja srca čisti i razum prosvjetljuje?
________________
3. Usp. Iv 18,4; 10. Usp. 1 Kor 6,17; 12. Lev 6,5-6.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 08:58
1. S najvećom pobožnošću i žarkom ljubavlju, sa svom žudnjom i žarom srca, želim te primiti, Gospodine, kao što su te željeli primiti mnogi sveci i pobožne osobe koje su ti se najviše svidjele zbog svetosti života i bile vrlo gorljive u pobožnosti.
2. O Bože moj, vječna ljubavi, sve dobro moje, srećo neograničena, žudim te primiti najsnažnijom čežnjom i najuzvišenijim poštovanjem što ga je ikada koji svetac imao ili mogao oćutjeti.
3. I premda nevrijedan imati sve one osjećaje pobožnosti, ipak ti prinosim sve čežnje svojega srca, kao da bih ja jedini posjedovao sve one žarke, tebi najdraže želje.
4. No i sve što pobožna duša može shvatiti i poželjeti, sve to pružam tebi i prikazujem s najvećim štovanjem i najiskrenijom srdačnošću.
5. Ništa ne želim pridržati sebi, nego sebe i sve svoje dragovoljno i najradosnije žrtvovati.
6. Gospodine Bože moj, Stvoritelju i Otkupitelju moj, želim te danas primiti s takvom čežnjom i poštovanjem, hvalom i čašću, s takvom zahvalnošću, dostojnošću i ljubavlju, s takvom vjerom, nadom i čistoćom, kako te je primila i željela tvoja presveta Majka, slavna Djevica Marija, kad je ono anđelu, koji joj je navijestio otajstvo Utjelovljenja, ponizno i pobožno odgovorila:”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”
7. I kao što je blaženi tvoj Preteča, najodličniji od svetaca, Ivan Krstitelj, dok je još bio zatvoren u majčinoj utrobi, u tvojoj prisutnosti zaigrao obradovan po Duhu Svetom, i kasnije, ugledavši Isusa kako hoda među ljudima, u velikoj poniznosti s pobožnom čežnjom rekao:”Prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov”, tako i ja želim usplamtjeti velikim i svetim željama i tebi od svega srca darovati sama sebe.
8. Stoga ti, za sebe i za sve koji su mi se preporučili u molitve, prinosim klicanja svih pobožnih srdaca, njihove žarke čežnje, duhovne zanose i nadnaravna prosvjetljenja i nebeska viđenja, i pružam ti to sa svim krepostima i hvalama kojima te slavilo ili će te slaviti svako stvorenje na nebu i na zemlji, da bi te svi dostojno hvalili i dovijeka slavili.
9. Primi moje želje, Gospodine Bože moj, i čežnje da te beskrajno hvalim i neizmjerno blagoslivljam, na što ti imaš pravo prema punini svoje neizrecive veličine.
10. To ti predajem i želim predati svaki dan i čas, te pozivam i zaklinjem da ti – molitvama i željama – sa mnom zahvaljuju i hvalu iskazuju svi nebeski duhovi i svi tvoji vjernici.
11. Neka te hvale svi narodi, plemena i jezici i neka uzvišenim klicanjem i žarkom pobožnošću uzvisuju tvoje sveto i poput meda slatko Ime.
12. I svi koji smjerno i pobožno slave i pravom vjerom primaju tvoj sakramenat, nek zasluže naći kod tebe milost i milosrđe, a neka se usrdno pomole i za me grešnika.
13. I kad zadobiju željenu pobožnost i ugodno sjedinjenje, te se, potpuno utješeni i čudesno okrijepljeni, vrate od svetog stola, neka se udostoje sjetiti i mene siromaha.
_____________________
6. Lk 1,38; 7. Usp. Lk 1,44; Iv 1,36; 3,29; 9. Ps 150,2; 11. Dan 7,14; Dj 19,17; 12. Dan 3,39; Heb 4,16.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
Date: Monday, 19 Mar 2007 08:57
1. Čuvaj se znatiželjna i beskorisna istraživanja ovog najdubljeg sakramenta ne želiš li potonuti u dubinu sumnje.
2. Tko istražuje Božje veličanstvo, smrvit će ga slava njegova.
3. Bog više može učiniti negoli čovjek shvatiti.
4. Dopušteno je pobožno i ponizno istraživanje istine, ako si spreman uvijek prihvatiti pouku i dosljedno slijediti zdravo mišljenje Otaca.
5. Blažena jednostavnost koja ostavlja teške putove istraživanja te hodi ravnom i sigunom stazom Božjih zapovijedi.
6. Mnogi su izgubili pobožnost dok su pokušavali istaživati previsoke stvari.
7. Od tebe se traže vjera i neporočan život, a ne dubokoumnost ni uranjanje u Božja otajstva.
8. Ako ne razumiješ i ne shvaćaš što je niže od tebe, kako ćeš shvatiti ono što te nadvisuje?
9. Pokori se Bogu i svoje mišljenje podloži vjeri pa će ti se dati svjetlo znanja, kako ti bude korisno i potrebno.
10. Neki prolaze teške kušnje u vezi s vjerom i sakramentom, no to ne treba pripisati njima, nego radije neprijatelju.
11. Nemoj biti zabrinut i nemoj raspravljati sa svojim mislima, niti odgovaraj na izazove i sumnje što ti ih nameće đavao, nego vjeruj Božjim riječima.
12. Vjeruj njegovim svecima i prorocima i pobjeći će od tebe opaki neprijatelj.
13. Često je vrlo korisno da sluga Božji podnese takve stvari.
14. Ta nevjernike i grešnike đavao ne kuša, njih već ima sigurno u vlasti; zato na različite načine kuša i muči vjerne i pobožne.
15. Pođi, dakle, s jedostavnom i nedvojbenom vjerom, i s poštovanjem pristupi sakramentu.
16. I što god ne možeš razumijeti, mirno povjeri svemogućem Bogu.
17. Bog ne vara; vara se onaj koji previše vjeruje sebi.
18. Bog se pridružuje jednostavnima, objavljuje se poniznima, poklanja razumijevanje malenima; smisao otkriva čistim dušama, a uskraćuje milost radoznalima i oholima.
19. Ljudski je razum slab i može se pravariti; prava se vjera pak ne može pravariti.
20. Svaki um i svako naravno istraživanje moraju slijediti vjeru, a ne pretjecati je niti je satirati.
21. Ovdje su, naime, najvažnije vjera i ljubav i u ovome najsvetijem i najodličnijem sakramentu djeluju otajstvenim načinima.
22. Vječni, neizmjerni i beskrajno moći Bog čini velika i nedokučiva djela na nebu i na zemlji i nema ga tko će istražiti njegova čudesna djela.
23. Kad bi njegova djela bila takva da ih ljudski um shvatiti lako može, ne bi bila čudesna niti bi se moglo reći da su neizreciva. Amen.
_________________
2. Izr 25,27; 5. Ps 118,35; 6. Usp. Sir 3,32; 12. Usp. 2 Ljet 20,20; Jak 4,7; 18. Usp. Izr 2,7; 3,32; Mt 11,25; Ps 119,130; Lk 24,45; 22. Job 5,9; usp. Sir 11,4; Iz 40,28.
Author: "noreply@blogger.com (Klaudijo)"
Send by mail Print  Save  Delicious 
» You can also retrieve older items : Read
» © All content and copyrights belong to their respective authors.«
» © FeedShow - Online RSS Feeds Reader