Uđi u otajstvo šutnje.

Svrha tvoga života nije u tome da šutiš, nego da ljubiš svoju braću, da upoznaš samoga sebe i da primiš Boga. Potrebno je da naučiš slušati, ući u najdublje dubine i idići se iznad sebe sama.

Tišina te na sve to poziva. Traži je, dakle, budno i s ljubavlju.

Osobito čuvaj svakoga tjedna svoj dan pustinje i živi ga nasljedujući Krista koji se volio povlačiti u osamu, kamo je odvodio i svoje učenike. Neka te ništa u tome ne omete jer je to neophodno za tvoju fizičku, psihičku i duhovnu ravnotežu gradskoga monaha. Usred tih dana samoće Bog te poziva da bi te osvojio, da bi te odveo u pustinju i u tišini progovorio tvome srcu.

Konačno, živi kao osobito bogatstvo veliku tišinu svake večeri, kako te naučavaju sv. Benedikt i svi Oci, jer noć je veliko otajstvo, nositelj tajni Stvaranja, Utjelovljenja, Uskrsnuća i Ponovnog dolaska koji će se, po navještaju, dogoditi usred noći. U toj noćnoj tišini, bdij i moli. I tvoje srce Bog pohađa noću. Blagoslivljaj, dakle, Gospodina noću. Neka tvoja duša čezne za njim noću i neka ga tvoj duh traži u tišini, u tvojoj nutrini. U miru, brate, počivaš i spavaš, ali tvoje srce bdije.

Ujutro, Gospodin će sam otvoriti tvoja usta i tvoje usne će razglašavati njegovu hvalu.

Evo te spremnog da primiš milost novoga dana.

U srcu tišine naučit ćeš se svetosti, jer ona ti otvara vrata poniznosti, kontemplacije, milosrđa. Vodeći te prema samozaboravu, šutnja će ti pomoći da nađeš Boga, u čijem ćeš srcu ponovno naći svijet, u Božjem svjetlu.

Živi šutnju, dakle, na van, kušaj je iznutra, i upoznat ćeš savršenu radost onih koji čuvaju u svom srcu Božje zapovijedi i tiho počivaju u njegovoj Ljubavi.

Zajedno sa zajednicom odredi vrijeme i mjesta gdje ćete, po zajedničkom dogovoru, čuvati tišinu ili razgovarati, opuštati se ili šutjeti, i to poštuj. Na taj način ćeš šutnji pridodati i vrlinu poslušnosti i poniznosti.

Kada dođe vrijeme razgovora i razonode (kao nedjeljom navečer), sudjeluj drage volje, jer postoji vrijeme i za smijeh: ljubav pronalazi svoju radost u istini.

Šutnja će te naučiti da izgradiš u sebi unutarnjeg čovjeka koji se svakodnevno mora obnavljati na sliku svoga Stvoritelja.

Šutnja će napraviti reda u tebi kada budeš zabrinut, kušan, umoran. Naučit će te da se obuzdaš, da se suzdržiš i da vladaš sobom, jer je rečeno da ako ne griješiš jezikom savršen si čovjek; sposoban si vladati čitavim svojim tijelom.
Šutnja će te naučiti da zaboraviš loše navike, očistit će te od unutarnjih brbljanja i pomoći ti da zauzimaš ispravne stavove i pronalaziš prave riječi.

“Visina glasa, diskretnost u govoru, pravi čas, uporaba izraza posebno bliskih onima koji žive u molitvi, stvari su koje je nemoguće upoznati ako se čovjek ne oduči od navika svijeta i njegova načina govora. Šutnja dopušta da se, samim tim što ih se više nema, zaborave stare navike i omogućuje da se s vremenom steknu nove, dobre. Stoga moraš, što je više moguće, obdržavati šutnju.”

Da bi se čovjek otvorio istinskoj šutnji iz ljubavi, ponekad je prikladno početi govorom:

Potraži svoga prijatelja: možda nije ništa učinio.
I ako je učinio, neće to više ponoviti.
Potraži svoga susjeda: možda ništa nije rekao.
I ako je nešto i rekao, neće to više reći.
Pronađi svoga brata, jer se često kleveće.
Ne vjeruj u sve što se kaže.
Čovjeku se često omakne bez zle namjere;
a tko nije nikad pogriješio riječju?

Živi šutnju punu povjerenja, bez unutarnjeg mrmljanja i bez sumnjanja. Što se tiče svega ostalog, budi umjeren. Mudar čovjek zna šutjeti sve do pogodnoga časa. Govori kada je neophodno, sažmi svoj govor, kaži puno s malo riječi i umij biti onaj koji zna i slušati i šutjeti.

“Što više riječi, više ispraznosti. Prema tome, čemu riječi?” (Prop 6,11)

Kao što to traži sv. Benedikt, nemoj nikada pokušati braniti ili štititi brata, jer se na taj način izlažeš opasnosti da uzaludnim i beskorisnim riječima izgubiš ono što su štunja i molitva mogle učiniti da pomogneš bratu da se osvijesti i da napreduje. Gunđanje među braćom ubija zajedništvo. Zauvijek bježi od njega.

No jednako tako, ne budi šutljiv i nijem pred svim pogreškama i nedostacima. Kada je prilika opomeni, ukori, savjetuj, ali uvijek strpljivo i sa željom da poučiš. Sv. Pismo i Oci govore da treba umjeti govoriti pred pogreškama ili grijehom brata. Bratska opomena koja je pravedna i istinita, ne pomućuje šutnju, nego vraća i uvodi u nju, ako je izrečena u ljubavi.

“Bolje je ponekad prekoriti, nego šutke čuvati svoju ljutnju. Onaj tko je optužen za neku pogrešku, oslobađa se muke.” Kada je potrebno, idi, dakle, pomiri se najprije razgovarajući s tvojim bratom, zatim se vrati moliti u tišini pred oltarom, a kada to traži bratsko ispravljanje, znaj govoriti.

Šutnji čitavoga svoga bića, izbjegavajući buku oko tebe i čuvajući mir u sebi. Znaš da dobro ne proizvodi buku i da buka ne čini dobro. (Sv. Franjo Saleški) U zajedničkom životu “mir je nužan braći koja mole, čitaju, pišu ili, navečer, počivaju”. Iz ljubavi prema njima pazi, dakle, kako hodaš, radiš, primaš ljude, govoriš. I šutnja je ljubav.

Budi, dakle, diskretan u svojoj gostoljubivosti, kratak na telefonu, sažet u svojim pismima, umjeren u glasnoći glasa, odmjeren u smijehu.

Još dublje, po šutnji nauči ljubiti. Šutnja je plod bratskoga zajedništva i istovremeno put k tom zajedništvu. Po njoj ćeš naučiti usklađivati se sa svojom braćom i pronalaziti pravu ravnotežu između života odsada skrivena s Kristom u Bogu i života razdanog u prvom dugu uzajamne ljubavi.

Pred svojom braćom, s njima i za njih, živi u šutnji.

Šutnji usana: Izbjegavajući previše govoriti, izbjeći ćeš površnost, ogovaranje, nestalnost, a time i grijeh. Tko bdije nad svojim jezikom, čuva svoj život, a tko previše govori, gubi se. Jer preobilje riječi ne biva bez grijeha. Moli Boga da podigne stražu na tvojim ustima i da bdije pred vratima tvojih usana. Gunđanju, brbljanju, podrugivanju i zloći neprestance se opiri molitvom.

Čuvaj svoj put, ne dopuštajući da tvoj jezik ikada zabludi, i pred govorom bezbožnika stavi brnjicu na svoja usta.

Šuti srcem pred osuđivanjima i ljubomorama, pred neurednim osjećajima, čežnjama ili sjećanjima koja obuzimaju i sputavaju. Svojom šutnjom ponizi vlastito srce pred Gospodinom i on će te podići.

Na taj način odupri se đavlu i on će pobjeći daleko od tebe; približi se Bogu i on će se približiti tebi. “Nauči sljedeće, brate moj: nijedna misao u kojoj ne prevladava smirenost i poniznost nije po Bogu, nego je takozvano dobro nadahnuće koje koje dolazi od zlih duhova. Jer nam Gospodin dolazi s mirom, a sve što je od Neprijatelja, popraćeno je neradom i uznemirenošću.”

Bog je šutnja. Njegova svemoguća Riječ došla nam je iz njegove smirene šutnje. On se objavio svom proroku u romorenju blagog povjetarca. Tvoja će te šutnja otvoriti za slušanje najuzvišenije Riječi i čut ćeš kako se iz tvojih dubina penje glas koji mrmori:”Dođi k Ocu”. Po njemu ćeš ući u Božje otajstvo, otvorit ćeš dušu radosti njegove prisutnosti i milosti poklonstva.

“Izvanjski te šutnja uvodi u duhovnu šutnju, a duhovna šutnja te uzdiže do života u Bogu; no ako prestaneš živjeti u šutnji, nećeš moći razgovarati s Bogom.”

Na taj te način šutnja vodi k Bogu, a Bog te uvodi u svoju šutnju:”Onaj tko vrši volju Božju nikada ne prestaje čuti njegov unutarnji glas.”

Neka Gospodin, dakle, probudi u tvom biću iščekivanje i poziv koji usmjeruje tvoj život k primanju i čuvanju Očeve Riječi koja je Sin, u miru Duha. Kušaj tu božansku Riječ koja se iskazuje u tišini: trojstvenoj šutnji koja je punina pažnje, poštovanja, sebedarja i Ljubavi. Jedino će te kontemplacija tog otajstva moći naučiti živjeti od tajne unutarnje šutnje, i cijelo tvoje biće u svojoj smirenoj i dubokoj šutnji očitovat će Boga. Ti ćeš, kao Ivan, biti svjedok svjetla.

Na poslu, na ulici, u svojim osobnim odlascima i dolascima, i u javnim prijevoznim sredstvima, usred gradske vreve, ponesi sa sobom tajnu unutanje šutnje. Svakodnevno uzmi bogato vrijeme šutnje, i kada se spusti večer, u postelji razmatraj u miru i tišini. Bog živi u tebi, slušaj ga. Šutnja je polet tvoje molitve usred grada i svakodnevni mir tvoje duše.